Dakle, u nedjelju 30.7. 2005. Branimir i ja smo posudili od Dragana jedan žuti kajak dvojac i zaputili se put Biograda na moru. Naš cilj su bili Kornati. Kako se Branimiru i meni nikada ne žuri previse (iako se naravno obojica žurimo) do Biograda smo stigli oko 9 sati navečer. Dok smo se raspakirali i spakirali svu opremu u kajake bilo je 10 sati. Još dok sam i auto sparkirao, bio je mrkli mrak (Auto sam ostavio na parkiralištu hotela u Biogradu. Parkiralište ima rampu i predviđeno je samo za goste, ali ako pričekate da neki gost ispred vas zamoli recepcionera da otvori rampu, možete se uredno praviti da ste gost i parkirati. Na izlasku samo mahnete "malom" i "mali" vam značajno namigne i otvori rampu :-) ). I tako smo po mraku odveslali do otočića Sveta Katarina. Znali smo unaprijed da je tamo jedan lijep napušten svjetionik, a i da je na otočiću lijepa šumica. Veslanje po mraku je prekrasno. Zvjezdano nebo iznad nas...kao da letimo kroz svemir. Naravno imamo u pričuvi baterijsku lampu da nas ne lupne koji brod u mraku (ali je ne koristimo :-) ). Od brodova su možda opasniji skuteri koji su vozili isto kao i mi, noću, potpuno neosvijetljeni, ali puno, puno brže :-)

Prilikom dolaska do svjetionika primijetili smo da more pod našim pramcem svjetluca, kao i more oko naših vesala...zvjezdana prašina (planktoni koji svjetlucaju u moru, nešto prekrasno).

Noćili smo na gatu svjetionika. Dobro spavanje. Ujutro smo malo istražili svjetionik i krenuli dalje put Tkona gdje smo kupili u supermarketu vode i nešto hrane. Dalje smo veslali oko Pašmana uz Žižanj, Maslinjak i Košaru. Vjetar je digao dosta velike valove koji su nam tukli u pramac, iako je vrijeme bilo vedro. Odlučili smo od Košare ići ravno na Gangarol unatoč velikim valovima. Bilo je prilično zabavno probijati pramcem velike valove. Kod svakog probijanja vala more me prskalo po licu (ja sam sjedio prvi u kajaku dvojcu). Imao sam kapu sa "šiltom" i lijepo sam namazao lice s kremom za sunčenje Delial. Namazao sam se i iznad očiju. Krema je kod svakog prskanja, lagano klizila u moje okice. Okice su me počele peći kod svakog prskanja. Negdje na pola puta do Gangarola, oči su me pekle strašno, kod svakog probijanja vala. Valovi su dosta jaki i nije baš da se mogu prati, a i pitanje što bi postigao. Vjetar nas je dosta usporavao, tako da "nikako stići" do Gangarola. Počeo sam saginjati glavu i gledati samo prema dolje koliko god mogu da bih zaštitio oči, ali to nije neka sreća za stabilnost čamca. Konačno smo stigli do Gangarola. Odmah smo se iskrcali i išao sam se oprati od proklete kreme. Oči su me strašno pekle.

Po vjetru smo nastavili kroz Sitski kanal do Šćitne i tamo smo se odmorili kod nekih kuća ispred kojih je lijep gat i zaštićeno pristanište. Šćitna je otok mačaka. Još dok smo dolazili, prema nama su potrčale tri gladne mačke. Kosti su im se vidjele. Lude su od gladi. Uspio sam ih potjerati veslom, polivajući ih morem. Kada je Branimir otvorio konzervu, nije više pomagalo ni more, ni veslo. Mace su bile u psihičkom stanju. "Čuj stari, tuci me, polijevaj me, ali daj mi nešto jesti.". Ja sam zaključio da idem jesti u more i da ih nema smisla hraniti, jer će krepati prije ili kasnije. Dok sam ja stajao u plićaku siguran od maca i jeo grah, Branimir im se smilovao i počeo ih hraniti. Naravno, pravedno, kao pravi mačji car, svaka je dobila jednaki dio. Na kraju sam i ja dao svoje kobasice iz graha Branimiru Pravednom da nahrani mace. Nakon što su se mace najele, konačno se moglo "disati" od njih. Nakon jela, nastavili smo veslati uz Sit. More se pomalo smirilo. Zapravo smo došli u zavjetrinu otoka, te smo, držeći se zavjetrine, prošli uz Borovnjak i Brušnjak te se iskrcali na otoku Skala razmišljajući o mjestu gdje bi mogli noćiti. Bilo malo rano za nas dvojicu da već tražimo mjesto za noćenje (za normalne ljude je to pravo vrijeme, zapravo zadnji čas :-) ) ali se Branimiru nije dalo po noći tražiti neko mjesto, a i ja sam vidio da su otoci prilično goli i bez šumica. Malo smo se "posavjetovali" i zaključili da idemo na otok Žut u smjeru uvale Pinizel. Prije uvale, točno nasuprot otoku Glamoč, Branimir je na Žut-u ugledao šumicu za koju se iz aviona vidi da je kosa i zarasla i da se ne može tamo spavati. No, na njegovo inzistiranje smo došli blizu šumice, te smo pokraj šumice spazili prekrasan očišćen maslinik na samom rtu otoka Žut-a. Maslinarstvo je korisna djelatnost. Treba poticati maslinarstvo. Stare maslinike treba čistiti, zemlju izravnavati, micati krupno kamenje (jer žulja pod podmetačem) i saditi nove maslinike. Maslinarstvo je budućnost!

Zaspali smo nakon što smo se udobno smjestili među maslinama, razmišljajući o Isusu i njegovom masliniku. Branimiru je noću bilo hladno jer mu se smočila vreća za spavanje koju nije stavio u nepromočivu vreću već je vjerovao da u komoru od kajaka neće ući voda. E, pa malo je ušla :-) . Meni je noću bilo jako vruće. Ujutro smo otišli u uvalu Pinizel, pitati nautičare i ljude koji imaju tamo vrlo lijepe i uređene kuće-apartmane da li na Kornatima možemo kupiti vodu ili trebamo ići u Sali. Imali smo oko 3 litre vode po glavi stanovnika, što je otprilike dosta za jedan dan, ali nije nam se dalo kuburiti s vodom jer je bilo vruće. Rekli su nam da na Kornatu u mjestu Vrulje ima novootvoreni dućan i da tamo možemo kupiti vodu. I tako smo nastavili veslati i prošli kroz Proversu ušli u nacionalni park "Kornati" i uz Kornat veslali do Vrulja. Usput smo se kupali i ručali kod crkvice u uvali Modri bok?? (ključ od crkvice je skriven ispod bršljana :-) ). U Vruljama su ljudi malo čudni. Dućan nema zapravo ništa i drži ga neka žena koja se sprda s turistima kada traže cigarete. Nema ničeg osim vode i nešto konzervi. Opet hrvatski turizam na djelu. Kao, "na otoku smo, što bi ti htio?" a to što motorni brod za sat vremena dođe do tog otoka to ništa ne znači u ovim krajevima gdje je ljudima ucijepljeno u glavu kroz stotine godina da na otoku nema ničega što nije najophodnije za golo preživljavanje. No dobro, doći će i kupiti to englezi, koji znaju kako se i na otoku dobro živi, pa će biti svega.

Brzo napuštamo Vrulje i veslamo dalje. Konačno negdje oko 5 sati poslije podne, nestaje buka stotina motornih čamaca, turističkih, bogataških, velikih, malih i Kornati ostaju sami. Njihova ljepota je u tišini. More je mirno. Nigdje nikoga. Veslamo kroz Kornate u miru i tišini. More je čisto. Dno se vidi na velikoj dubini. Pomalo razmišljamo o mjestu za noćenje. Pred zalaz sunca uplovljavamo u uvalu na Lavsi. Noćimo pokraj kuće s desne strane na samom ulazu u uvalu. Ispred kuće su usidrene jedrilice. U kući nema nikoga.

Dobro spavamo. Rano ujutro, neki blesan diže sidro na svojoj jedrilici. Mogao je to i tiše. Dižemo se i spremamo. Želimo iskoristiti ranojutarnju bonacu da bi prošli Samogradska vrata i došli na otok Žirje. Već dva dana je prognoza jugo i očito je da će jugo stići i u ove krajeve vrlo brzo.

Veslamo i radimo malu stanku na samom južnom rtu Škulj-a. Vrlo je teško iskrcati se na tom mjestu, ali je more mirno i mi se želimo iskrcati :-) (trebamo na WC i trebamo pogledati na karti gdje smo točno :-) ) Kad se čovjek konačno iskrca na tom rtu, naći će lijepih mjesta (ravnih ploča) gdje se može lijepo sjediti.

Dalje veslamo uz Kurbu velu koja se tako zove i možda zato što je obala nepristupačna i vrlo se teško iskrcati. Branimir se pošto-poto želi iskrcati na taj otok, pa i to uspijevamo jer je more mirno, ali stojimo na velikoj kosini i nemamo kamo. Dalje veslamo prema otoku Samograd-u. E, taj otok je super! Sastavljen je od visokih ravnih ploča, lako se iskrcati na njega i po njemu se može hodati kao po velikim kamenim platformama. Baš je krasan!

Nakon tko zna kojeg kupanja taj dan, nastavljamo prema Žirju.

Izlazimo iz nacionalnog parka. Kartu platili nismo. Stričeki koji čuvaju park su nas vidjeli iz svog čamca jučer, ali su valjda imali više posla s tri milijarde brodica koje se plovile kroz park.

Dolazimo do Žirja. Iskrcavamo se i radimo predah. Šetamo do dućana nekih 15 minuta (na karti je mjesto Žirje ucrtano uvalu dalje od one uvale gdje je stvarno središte mjesta), čekamo da se otvori (otvara se poslije 5), a za to vrijeme uživamo u pivi u kafiću. Žena u dućanu nam kaže da ne smijemo ulaziti u dućan u kupaćim gaćicama :-) .

Žena u dućanu je shvatila s kim ima posla pa smo kupili vodu našu svagdanju :-).

Veslamo ravno na otok Zmajan. Tamo znamo genijalnu uvalu koja je sva u oblutcima, a u njoj je krasna borova šumica. Na lijepom ravnom mjestu. Milina. Guštamo se kako ćemo se lijepo konačno naspavati i kako ćemo ranije leći i kako konačno znamo gdje ćemo spavati. Čitav dan mažem donju usnicu Niveom. Ispucala je jako i boli me. Eeee, kad nisi prije mazao, maži sad. Pameti nikada dosta.

Dolazimo do uvale na Zmajanu. Imamo još 500 metara. Diže se nekakav šašavi burin i veslamo ko blesavi, a ne idemo baš nešto brzo u željenom smjeru. Veslamo jako. Burin puše jako. Mi veslamo još jače. Burin ne popušta. Burin se dobro zabavlja :-) . Konačno se iskrcavamo. Uvala je zakon. Sunce će uskoro početi zalaziti. Sve je idealno.

Kako smo legli, nešto je počelo šuškati u mraku. Kao da nas opkoljavaju sitna nevidljiva bića. Trče kroz šumicu. Vrlo su nam blizu. Metodom "šuti i promatraj" ustanovljavamo da su pravi gospodari ove prekrasne uvale, u koju očito ljudi vrlo često navraćaju, miševi. Mišeki su tu. Trčkaraju oko nas i ne boje nas se. Krasno :-).

Sve pojedene konzerve i sve što ima neki miris smo izvadili iz kajaka i stavili daleko od nas. Samo je jedna mala jabuka ostala. Objesili smo je o obližnje drvo. Jedan je mišek htio izvući jabuku iz vreće, pa je skakao na nju, pa se vješao o vreću...totalni show :-) .Izvadio sam jabuku iz vreće i stavio je ispod velikog kamena na po metra udaljenosti od nas. Branimir je snimao "Opstanak" s kamerom mobitela i jakim svjetlom. Mišeki i jabuka. Ne boje nas se. Otišli smo spavati, uvukli smo se u vreće i pokrili plahtom. Jedan mišek mi je skočio na glavu i pretrčao po kičmi. Ima i komaraca. Oko 2 u noći spontano smo se digli i šetali plažom. Ponovo smo legli, ali ovaj smo se put pokrili folijom. Sada je bolje. Spavamo....

Ujutro sam totalno neispavan. Usnica mi je jako natekla. Izgledam ko Neven Ciganović. Branimir umire od smijeha :-) .

Spremamo se i veslamo prema Šibeniku. Kupamo se na Zlarinu. Veslamo prema utvrdi Svetog Nikole. Kada smo bili blizu utvrde, vjetar se počeo dizati. Dolazimo do utvrde i idemo je malo razgledavati. Dok smo se popeli na utvrdu, vjetar je vrlo jak. Puše dobrano. Taman na vrijeme smo zbrisali. U zadnji čas. Utvrda je velika, prekrasna i dobro očuvana. Vraćamo se u kajak i kroz kanal Sv. Ante veslamo prema Šibeniku. Dolazimo do rive. Jedino stubište na visokoj rivi pored Autobusnog kolodvora se nalazi pored odvodnog kanala kanalizacije. Dva veslača kristalnojasnih, čistih Kornata rade posljednje zaveslaje prema šibenskom kanalizacijskom otvoru. U govnima smo do grla. Sve nam se gadi. Iskrcali smo se. Idem se oprati i umiti u javni zahod na autobusnom kolodvoru. Čovjek u WC-u me upozorava da nije u redu što sam u kupaćim gaćicama. A to što mu kanalizacija ide na rivi u more, to mu je u redu. Fućka mi se. Platio sam svoje dvije kune i oprao se ko čovjek. Žena u WC-u nema doma televiziju te je gladna senzacija. Na glas kolegicama po oružju prenosi kako se ja umivam. Svjetsko čudo.

Dućan je tu, hrana je tu. Nakon odmora ostavljam Branimira da čuva kajak i odlazim po auto autobusom u Šibenik.

Branimir u bircu jede ćevape, a ja putujem.... :-)

Dobro smo prošli i vrijeme nas je lijepo poslužilo.