70. je veliki broj

Povijest Kanu kluba Končar priča je o nastajanju, žilavoj borbi za opstanak, posustajanju i novim poletima.
U stvaranju i razvoju Kanu kluba Končar sudjelovale su brojne generacije mladih i starih članova Kluba. To je priča o zagrebačkom klupskom djelovanju i nastavku svijetlih tradicija kajakaškog i kanuističkog športa u Hrvatskoj, gdje se Kanu Klub Končar izborio za nezaobilazno mjesto. Otpočelo je
prije 70 godina, traje i danas, a nastavit će se i sutra.

60-tih godina nakon uređenja


U listopadu 1951. u Zagrebu je osnovan Kanu klub Končar. Poslijeratno razdoblje bilo je doba velikog materijalnog siromaštva, ali i novog buđenja samosvijesti i želje za boljim životom. Sindikalne aktivnosti tada su obuhvaćale i bavljenje športom, a oko zajedničkih ciljeva okupljaju se ljudi skloni raznovrsnim športovima na vodi. Materijalna osnova bila je slaba; postojali su tek neki ostaci športske opreme i rekvizita, a nedostajalo je i prostora za okupljanje športaša. Jedina je osnova bio veliki entuzijazam i težnja športskom djelovanju i druženju.
U tim nastojanjima ističu se pojedinci sa zanimljivim inicijativama, entuzijasti koji uspijevaju pokrenuti okupljanje oko pravih vrijednosti. Veliku pomoć pružaju i pojedine radne organizacije u kojima postoji dobro organizirana sindikalna aktivnost. U takvom se okruženju u tvornici Rade Končar, na Fallerovu šetalištu u Zagrebu, razvila ideja o osnivanju Kanu Kluba Končar, koju je uspješno ostvario inženjer Milan Baletin 1951. godine.

U prvoj ekipi KK Končara bili su: Zlatko Černe, Janković, Anica Tutek, Slavko Vrbanović, Ladislav Hudobreznik, Zvonimir Kostevc, a zatim su, među ostalima, došli Božidar Pažur i Nikola Dorotić. Poslije su im se pridružili Franjo Ban, Vladimir Smitka, Krunoslav Petrović, Ivica Drusani, Rudolf Kuleš, Željko Bastić, Dragutin Vardaj i Zvonimir Tepeš te potom i mnogi drugi. Sastav članstva bio je raznolik; ponajviše je bilo odraslih članova bez športskih ambicija, a mladi su bili u manjini i to najčešće upravo djeca odraslih članova. No, brojno se stanje postupno povećavalo i uključuje se sve veći broj mladih s više športskih ambicija.
Klub je isprva djelovao u tvorničkom prostoru poduzeća Rade Končar, a većina članova bili su zaposlenici te tvornice. Djelatnost Kluba, uz kajakaštvo i samogradnju čamaca, obuhvaćala je i održavanje objekta, okoliša i opreme, ali i pomaganje drugim klubovima. Prema tadašnjem ustroju športskih i tehničkih djelatnosti, Klub je u početku spadao pod Hrvatski brodarski savez.
Potporu u počecima, ali i u desetljećima koja su slijedila, Klub je nalazio u tvornici Rade Končar. U prvim koracima pomogli su i športaši iz tada jedinog preostalog zagrebačkog Kajak kluba Vir, koji je u to vrijeme bio jedini športski i kadrovski organiziran kajakaški klub. 

Na početku je osnova djelovanja Kanu Kluba Končar bila tek rekreacija, uz povremeno sudjelovanje u športskim akcijama lokalnog karaktera. Prve rekreativne i športske aktivnosti uključivale su vožnje Savom Dolinkom i Savom Bohinjkom, ekspediciju oko otoka Krka, prvomajske vožnje Savom od Jesenica do Zagreba (po četiri dana), brojne izlete Savom od Brestanice do Zagreba, ekspedicije na Taru, Drinu i Lim, te prvu plovidbu u Austriji – rijekom Moell, ali i sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu 1964. godine na rijeci Lieser.

Postupno se razvijala i jačala športska natjecateljska aktivnost. Končarevci su redovito nastupali na lokalnim natjecanjima, a u kajakaškom maratonu Brežice-Zagreb uspješno je sudjelovalo sve više kajakaša iz Kluba. Iz Končara se prvi put natječu na Prvenstvu države na Savi Dolinki i na slalom stazi Tacen kod Ljubljane, gdje 1960. uspješno sudjeluje i prvi klupski C-2 s posadom Pongračić – Tepeš.
Prvi značajniji međunarodni rezultat bilo je prvo mjesto posade C-2, Ban- Smitka, u maratonu 1967. godine u Italiji (Merano)……

Iz knjige “Zlatna knjiga hrvstskog kajakaštva na divljim vodama”

 

One comment

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.